Intervju s defektologicom

AutorDarko Rakić

Intervju s defektologicom

novinarke_u_akciji_15Zadnjih godinu dana na hodnicima naše škole viđali smo jedno nasmiješeno lice, glavnu i odgovornu za rješavanje svih problema, profesoricu socijalne pedagogije ili našu defektologicu Ljerku Pastorčić.

Ona je 10.11. otišla na novo radno mjesto, a evo što nam je prije odlaska ispričala.

DS: Koliko dugo ste radili u našoj školi?

D: Radim tu od kraja rujna prošle godine, znači godinu i mjesec dana.

DS: Kako vam je bilo raditi ovdje?

D: Jako lijepo, osobito zato što isprva nisam očekivala da će biti tako jer nikada nisam radila u školi. Ovo je bilo stvarno izvrsno pa sam se jako radovala ovom radu. Djeca su odlična i stvarno mi je bilo jako dobro raditi s njima.

DS: Mislite li da je naša škola drugačija od drugih škola kad su u pitanju učenički problemi?

D: Pa, na jednu stranu nije zato što su više – manje sva djeca ista, a na drugu stranu opet i jest zato što je ovo mala sredina u kojoj postoje određeni problemi u obiteljima koji se odražavaju na učenike, npr. postoji puno samohranih roditelja, puno alkoholizma, psihičkih problema u obitelji, loša  imovinska situacija, dosta nezaposlenosti… pa tu dolazi do nekih specifičnosti u globalu.

DS: Kad ste išli u osnovnu školu jeste li razmišljali o poslu koji sada radite?

D: Direktno o poslu u školi ne,  zato što sam upisala faks jer sam od osnovne škole htjela raditi sa zatvorenicima i  s ovisnicima o drogama. Ta se želja kod mene zadržalo do danas. Nikada nisam razmišljala o školi, ali to mi je bilo jako dobro iskustvo (i bolje nego što sam mislila). Nikada mi nije palo na pamet da bih mogla raditi s djecom.

novinarke_u_akciji_15

 DS: Koji je, zapravo, posao defektologice?

D: to je prvenstveno individualni rad s učenicima, grupni rad s učenicima, komunikacija i suradnja s roditeljima i učiteljima te spajanje svega toga zajedno. Znači, to je prvenstveno rad s djecom i prilagođavanje njihovih programa ako je to potrebno.

DS: Jeste li ikada u svoje slobodno vrijeme smišljali kakve radionice za naše učenike?

D: Da, to vrlo često radim, čak sam i jučer to radila, ali za roditelje, no uz posao i nekakva stručna literatura u kojoj su opisane neke radionice uvijek dobro dođe. No ja takve radionice često radim i kod kuće ako nemam vremena na poslu.

DS: Koje ste svoje ideje prvo uveli u našu školu?

D: Koja je moja prva ideja bila uvedena u vašu školu? Ne znam, možda to što mi se dosta djece čudilo da svaki put kad se javi neki problem ili kad mi učitelj pošalje učenika ja uvijek pitam njega što on misli da se dogodilo i koji je problem.

DS: Na kakvo radno mjesto sad odlazite?

D: Odlazim raditi u „Odgojni zavod Turopolje“. To je posao u pravosuđu, radi se s  maloljetnicima od 14 do 18 godina koje je potrebno izdvojiti iz obiteljske sredine zbog njihovog problematičnog ponašanja. Tamo također idu i maloljetnici od14 do 16 godina koji su počinili neko kazneno djelo.

Što biste na odlasku poručili učenicima i nastavnicima naše škole?

Bilo mi je lijepo raditi s vama. Sretno!

Novinarke: Valentina Tadić & Marija Benci 7.b

Fotografkinja: Tena Mlakar 7.b 

O autoru

Darko Rakić administrator

Učitelj informatike u Osnovnoj školi Popovača

Trebate se prijaviti kako bi mogli napisati komentar.

%d blogeri kao ovaj: