Moja staza (Lidrano 2009.)

AutorDarko Rakić

Moja staza (Lidrano 2009.)

Image Priča Vedrane Matijević, učenice VIII D razreda koja sudjeluje na Lidranu 2009.

MOJA STAZA

(LIDRANO 2009.

Krajem
prošlog stoljeća, dok su još okolnim stazama „Lijepe naše" brujali
tenkovi i ginuli ratnici, započela je i „moja staza. Jednog vrućeg
prijepodneva u srpnju '94. Bila je posuta poljskim cvijećem, slatkišima,
crtićima, Lego kockama i Barbikama.
U jednom bajkovitom svijetu bezbrižno je vodila od maminog do tatinog naručja.
Tako me je dovela i do 8.D razreda, u novu okolinu, razmišljanja i osjećanja.

Oko moje
staze počinje se širiti dim cigareta, zadah alkohola, razbijeni nosovi i zvukovi
turbo-folka. Na njoj
susrećem i dječake koji mi se smiješe, a srce mi počinje brže tući. Sve manje
mislim na onaj dio staze koji sam prošla, a sve se više okrećem onom nepoznatom
putu što me čeka, zbunjuje i plaši.

Na
raskrižju sam kad moram sama donijeti neke odluke koje mi mogu odrediti i
promijeniti život. Nisam sigurna jesam li dovoljno zrela za to. Muči me dilema
koju školu upisati nakon osnovne; ono što volim ili ono što mi garantira
sigurno zaposlenje. Ili se pak posvetiti glazbi i usavršavanju, već pristojnog,
glazbenog umijeća. Nisam od onih mojih vršnjaka što jedva čekaju da napune
osamnaestu pa da mogu biti samostalni, ali ne u brizi za sebe, već zbog
izlazaka i zabavljanja. Želim odgoditi odrastanje. Bojim se kako ću nastaviti
bez svojih prijatelja, hoću li ih prepoznati i pozdravljati na ulici. Plaši me
pomisao da ću se promijeniti, postati drska i bešćutna i gaziti sve pred sobom
da stignem do cilja. U glavi mi se roji tisuću pitanja i bezbroj mogućih
scenarija. Možda ću biti pop zvijezda u državama bivše Jugoslavije, pjevati u Podgariću i na Voloderskim
jesenima ili ću, s obzirom da i staza ove zemlje vodi u EU, i sa završenim
fakultetom prati suđe i čistiti WC-e u nekom njemačkom restoranu. Hoću li se
udati i imati puno djece ili ću ostati sama i živjeti s tri mačke i psom? Hoću
li se udati za nekog probisvijeta iz ljubavi ili za nekog bogataša iz interesa?
Jer, ipak, lagodan život u izobilju uvijek je privlačan.

Ma! Čini mi se da na „mojoj
stazi" počinje rasti trnje o koje mi se sapliću
i glava i noge. Najbolje je sjesti pred računalo i izgubiti se u nekom od
virtualnih svjetova, a moja će me staza ionako odvesti tamo gdje je zapisano u
zvijezdama.

 

                                Vedrana Matijević, VIII.D

 

 

vedrana

 

O autoru

Darko Rakić administrator

Učitelj informatike u Osnovnoj školi Popovača

Trebate se prijaviti kako bi mogli napisati komentar.

%d blogeri kao ovaj: