O školi

POVIJEST POPOVAČKE ŠKOLE

Popovačko školstvo staro je 111 godina.

1894. godine Popovača dobiva pučku školu. U vrijeme kad su sva susjedna sela, osim Strušca, imala škole, popovačka su djeca pješačila blatnjavim putom uz hrastovu šumu (današnje Veliko Brdo) do Volodera.

Prva škola na području današnje općine osnovana je u Osekovu 1790. godine za vladanja cara Leopolda, ali zbog slabog odziva ona je nakon nekoliko godina zatvorena i opet otvorena 1805. godine. (Cuvaj, knj. 1., 589., 612. i 613. str.). Obuka se održavala u jednoj prostoriji s jednim učiteljem u tzv. crkvenoj klijeti. Ravnatelj je bio župnik Belas, a prvi učitelj Cučkin.

Zapisnik dneva 24. kolovoza 1857. godine po c.k. uredu moslavačkom vodjen o ustanovljenju plaće učitelja pučke učione u Voloderu, govori nam o tome kako su osnivanjem voloderske škole i popovačka djeca pošla u tu, oko četiri do šest kilometara udaljenu školu:Budući da se župa voloderska sastoji iz sela: Voloder, Krivaj, Gračenica, Popovača, Podbrdje, Moslavina i Rajičevac imade se podići pučka niža učiona u župnom mjestu Voloderu.

I zaista, 11. studenoga 1867. godine blagoslovljena je nova školska zgrada te zazivom Duha Svetoga započe u župi voloderskoj prva školska godina (Spomenica voloderske škole).

Prije osnivanja škole u Popovači, u Gornjoj Jelenskoj je postojala škola od 1872. godine, a u Potoku od 1890. godine. Jedino je Stružec dobio školu poslije Popovače i to 1896. godine.

 

OTVARANJE ŠKOLE U POPOVAČI

Otvaranje škole u Popovači dogodilo se tek 1894. godine o čemu vijest donosi Službeni glasnik od 31. prosinca 1893. godine u Oglasima pod br.15 927.

Kraljevska zemaljska vlada, odjel za bogoštovlje i nastavu, dozvolila je da se u Popovači osnuje niža pučka škola te pri istoj ustroji jedno učiteljsko mjesto za učitelja rimokatoličke vjeroispovijesti s temeljnom plaćom od 400 for., stanom u naravi dotično stanarinom od 100 for. ter inim s tim mjestom skopčanim dohodcima.

U Zagrebu, 19. prosinca 1893. grof Khuen Hedervary

PRVI DAN

Što je značio ovaj događaj za Popovaču i koliko je radosti i oduševljenja donio njenim stanovnicima, opisao je revni umnik iz pretprošloga stoljeća Marko Gašljević, ravnajući učitelj iz Volodera, u gospićkom listu za učiteljstvo i prijatelje školstva Škola. U Dopisu od 15. ožujka 1894. godine on toplo i osjećajno govori o osnivanju škole u Popovači, odnosno o njenom prvom danu:

Svakoga čestitoga rodoljuba mora upravo razveseliti, kada vidi, kako se zlatne zrake prosvjete i kulture sve većma šire u našem hrvatskom narodu. Tim većma ga to mora veseliti, kada u tom plemenitom djelovanju sve oblasti nastoje počam od visoke vlade pa sve do općine. Nosioc pako iste u prvom redu jest pučka škola. Veoma znameniti čin jest otvorenje takova zavoda-hrama prosvjete, zato evo odlučih opisati tu rijetku zgodu i svečanost, koju obavismo dne 22. veljače t. g. u lijepom mjestancu Popovači.

Tkogod je prolazio ili poznavao to mjestance u ubavoj nam Moslavini upravo bi mu nevjerojatno bilo, da to mjesto nema svoga hrama prosvjete – svoje škole. Djeca iz tog mjesta kao što iz okolice polazila su školu u Voloderu, u mjestu od Popovače udaljenom 4-6 km. Školskih polaznika u Voloderu nakupilo se je toliko, da se je, akoprem je škola dvorazredna, ipak morala poludnevna obuka držati u oba odjela, što ne bijaše po napredak najkorisnije. To su uvidile višje oblasti i vrijedni i dobroželjeći roditelji, te su očinskom brigom u tom radili, da se tomu pomogne. Osobito naš po školstvo u ovom kotaru zaslužni poglaviti I Šnaider, kot. predstojnik, poče ozbiljno o tom raditi. Njegovim zagovorom kod kr. žup. oblasti i visoke vlade , došao je čas, da se je tomu pomoglo, a to otvoranjem škole u Popovači.

Dan 22. veljače bio je upravo krasan proljetni dan. Već ranom zorom poče se sakupljati sva školska mladež u školu Voloder, da se braća, bratski rastanu. Oko osam sati dođoše i školski odbornici škole Voloder i novootvorene u Popovači. – Dođe napokon i gospodin A. Brlaković, načelnik općine i mnogo roditelja i prijatelja škole.

U 8 sati krenusmo u crkvu svi skupa sa školskom mladežju. Tu sazva Duha Svetoga mjesni župnik vel. g. J. Platner i očita tihu sv. misu. Poslije mise krenusmo u školu. U školi razloži potpisani znameniti čin , koga danas slavimo, naglasio kako je ovo bio upravo željno očekivani čas, jer će se ovim mnogo doprinjeti prosvjeti i napretku, a i mnogo olakšati roditeljem. Izreče veliku zahvalnost visokoj vladi, a njoj na čelu preuzvišenom gosp. Khuenu-Hedervary-u, Dr. I. Kršnjavi-u, kr. žup. oblasti, kr. kot. oblasti i njenom predst. presvjetlomu gosp. I. Šnaidaru i svim, koji su u ičemu pomogli, da se je moglo ovo djelo dovršiti. Svi prisutni popratiše svako sa gromkim: Živio! Nakon toga otpjevaše nam dječica: Kraljevku. Poslije iste izađosmo iz škole te na prostoru pred školom razdjeliše se djeca i to na lievo stadoše djeca , koja ostaju u školi Voloder, a na desno djeca, koja polaze u novootvorenu školu u Popovači. Zatim djeca odlazeći krenuše u Popovaču u pratnji školskog odbora i učiteljstva pjevajuć narodne pjesme. Djeca, koja ostaju uskliknuše odlazećim: Sretan put! A odlazeći doviknuše: Doviđenja!

Na ulazu u selo Popovaču dočeka dolazeće opć. poglavarstvo sa vrijednim načelnikom Brlakovićem, te uvede svečano povorku u novootvoreni hram prosvjete.

Tu dođe i gosp. župnik J. Platnar-akoprem bolestan-blagoslovi dom sazva milost Svemogućega na dom i na sve one, koji budu u tom domu se sakupljali i stanovali.

Poslije toga svetoga čina, predao je pređaš potpisani uz srdačne riječi novoimenovanom učitelju u Popovači gosp. Ivanu Filipoviću školsku mladež.

Zatim je vele lijepim govorom oslovio djecu i sve prisutne, načelnik općine gosp. Brlaković.

Tako se je taj obred u lijepom skladu i zanosu svršio, a na svakom prisutnom mogao se je opaziti izraz osobite radosti i zadovoljstva.

Na spomen pako prvoga dana dobilo je školsko dijete po žemlju i poslastica.

Napokon se roditelji s dječicom povratiše kući blagosivljajući taj sretni dan, a vrli rodoljub gosp. Pajo Gold pozva nazočne u svoj dom – k svom stolu na zajednički objed.

Pri objedu govorilo se je u veselom razgovoru samo o školi toj i lijepoj svečanosti..

Prve godine škole u Popovači školski je odbornik bio Pajo Gold, a rimokatolički duhovniučitelj Joso Platnar. Budući da je među djecom bilo i četvero Židova, učiteljskom zboru priključio se i rabin E. Schönbrum.

NOVA ŠKOLSKA ZGRADA

Učenici su školu kratko pohađali u novoj lijepoj secesijskoj zgradi na prvom katu u centru Popovače jer se 1894. godine dovršavala nova školska zgrada na mjestu današnjeg vatrogasnog doma, a u blizini i stan za učitelja. Tu se nastava odvijala sve do 1943. godine kada se djelomično seli u baroknu zgradu blizu mlina i rijeke Jelenske, a u kojoj se događao sav kulturni život Popovače. Tu je bila pozornica i društveni dom još od 1918. godine.

Budući da je Popovača bila općinsko mjesto, otvaranjem škole ona dobiva novi značaj o čemu govori i podatak da je Moslavačko učiteljsko društvo 1897./98. započelo svoj rad pošto mu pravila bijahu odobrena, a prva skupština bje u Popovači.

RAZVOJ ŠKOLSTVA U POPOVAČI U XX. STOLJEĆU

Tijekom prvog godišta u Popovači broj djece se mijenjao od 68 do 74 učenika, a razred je završilo njih 70 prema imeniku iz te godine. U Voloder su išli do tada oni najrevniji, njih dvadesetak. Došavši u Popovaču u I. razredu bilo ih je 27, u II. 11, u III. 17, u IV. prva godina 8, druga godina 11 učenika. Namješteni učitelj je bio Ivan Filipović ovu i još sljedeću školsku godinu. Njega nasljeđuje Ivan Treppo školske godine 1895./96. i u Popovači ostaje sve do 1925./26. godine. Tijekom godina broj učenika varira da bi 1905. dosegao 120, a 1910. 144+5, 1913. 160. pa sve do 200 1920. godine. Iako su godine Prvoga svjetskoga rata bile teške, vladala je glad i bolesti, nastava se ipak održavala i učenici su završili razred. Između 1920. i 1930. broj učenika pada te ponovo u sljedećem desetljeću raste. Prema statističkim podacima 1938./39. školska općina imala je 1697 stanovnika, srednje imućnih, od kojih je 70 bilo nepismeno. Polaznika je 213, a škola je imala vrt od 700 m2 i matičnjak od 2000 m2 sa 67 voćaka.

Iako su ratne godine tijekom Drugog svjetskog rata bile teške, učitelji su bili mobilizirani, nastava se ipak odvijala uz povremene prekide i premještanja zbog bombardiranja. Zbog bombardiranja i ratnih opasnosti, a prema kazivanjima tadašnje i danas živuće učiteljice gospođe Višnje Sever, škola se morala preseliti u današnju Zagrebačku ulicu u privatnu kuću nasuprot Marije i Antuna Bubenika s desne strane uz kuću Jakimovih.

Ratne posljedice bile su vidljive i u ovom kraju. Škola na Goldovom je potpuno srušena, a u kući Goldovih do škole bili su, za vrijeme rata, logoraši, a u poslijeratnim oskudnim vremenima ostala je za upotrebu.

Poratne 1945./46. škola je četverorazredna s 218 učenika i 3 učitelja. 1949./50. uređuje se treća učionica i otvara V. razred te se tako počinje pretvarati u sedmogodišnju odnosno osmogodišnju postepenim procesom koji završava 1955./56. godine. U takvim okolnostima škola se održava u kući Goldovih 500 m udaljenoj od centra i u školi u centru (vatrogasnom domu) u kojoj nastava traje od 7,30 do 21 sat u dvije prostorije bez zbornice, kuhinje, kancelarije, kabineta za skoro 300, a poslije i oko 500 učenika redovne, večernje i škole učenika u privredi. O teškim uvjetima rada govori tadašnji ravnatelj Ratko Prosoli u Izvještaju iz 1956. godine, sačuvanom u sisačkom Arhivu: Nastava se u Popovači (sa preko 300 učenika) izvodi u dvije zgrade i četiri učionice, nad kojima bi trebalo mijenjati krov, tavane, podove, nužnike…Obje su zgrade udaljene jedna od druge preko 10 minuta hoda, a put između njih zimi je veoma blatan i nemoguć za nastavnike koji se smjenjuju na satovima…Dovoljno je naglasiti da I. i II. razred ove škole pohađa u isto vrijeme u jednoj učionici preko 50 učenika.

Ovo su, dakle, godine napornoga traženja boljih uvjeta rada koji se mogu ostvariti samo izgradnjom nove škole na čemu se intenzivno radilo pa je 1960./1961. godine dovršena nova, današnja školska zgrada koja je imala 12 učionica, kabinete i druge potrebne prostore. Školu pohađa preko 600 učenika iz Popovače i okolnih mjesta (Gornje Jelenske, Volodera, Potoka i Strušca u kojima je broj učenika manji nego početkom XX. stoljeća), i zato imaju samo četverorazredne odjele. Samo Osekovo ostaje osmogodišnja škola do 1977. godine.

Nastavu vodi 20 učitelja i 6 pomoćnih i administrativnih radnika. Budući da se broj djece povećava, potrebni su novi prostori i zato se 1968./1969. godine dograđuje dvorana za tjelesni odgoj i još 6 učionica. (Pero Kablar, višegodišnji ravnatelj, u Povijesnom pregledu OŠ Popovača 1977. godine). Povećava se broj učitelja koji se već od 1960. godine doškolovavaju i na seminarima dodatno obrazuju.

Uz unutarnje uređenje tih i sljedećih godina intenzivno se radi na uređenju okoliša – sadi se ukrasno drveće, asfaltira se prostor ispred škole, prilazne staze i putovi. Briga za učenike sve je veća pa se otvara i školska kuhinja, uvode se nove školske aktivnosti, broj učenika se povećava pa je tijekom 1975./76. 47 odjeljenja u kojima uči oko 800 učenika u centralnoj školi i 400 u 5 područnih škola. Škola dobiva i bogatu knjižnicu u kojoj se svake godine broj knjiga povećava kako lektirnih tako i stručnih. (O povijesti popovačkog školstva piše i Pero Tušek,višegodišnji ravnatelj, časopis Kaj I./ 1986.)

Škola osobito od tih godina do danas ima razvijene dodatne aktivnosti iz svih nastavnih područja te za njih dobiva značajna priznanja i nagrade.

Učenik škole bio je i znameniti mladi gitarist, sada već svjetskoga glasa, Robert Belinić, profesor na prestižnoj Glazbenoj akademiji u njemačkom gradu Augsburgu. Vrijedno je spomenuti kako je tijekom srednje škole Mario Flajšlik, bivši učenik škole, nakon više državnih i europskih priznanja, bio pri samom vrhu svjetskih natjecanja iz fizike i matematike. Danas je on uspješan student ETF-a i suradnik na Institutu Ruđer Bošković. Osim njih škola je dala još mnoge uspješne građane koji svojim znanjem i sposobnošću pronose njeno i ime Popovače, kako u srednjoj školi, na fakultetima tako i na svojim radnim mjestima gdje se ističu u znanju i radnim navikama koje su stekli upravo ovdje.

U SAMOSTALNOJ HRVATSKOJ

Poslije devedesetih godina, u novoj samostalnoj Hrvatskoj, za ravnateljstva Tobije Bilića–Prcića, škola je iznutra uređena, asfaltirana su igrališta, opremljena je informatička učionica,informatika i vjeronauk uvedeni kao izborni predmeti. To je i vrijeme Domovinskoga rata kada se nastava povremeno održava u područnim školama zbog opasnosti od raketiranja. Osim toga škola je u to vrijeme primila i zbrinjavala mnoge izbjeglice i prognanike kako iz okupiranih dijelova domovine tako i iz Bosne i Hercegovine i drugih područja bivše države. Osim odgojno-obrazovnoga rada djeci i obiteljima se dijelila humanitarna pomoć u novcu, hrani, odjeći, knjigama… I pored težih uvjeta rada naši učenici su u mnogim područjima prvi ili među prvima u državi. Pozornost se posvećuje odgojno-obrazovnom radu, permanentnom obrazovanju učitelja na seminarima i stručnim aktivima te predavanjima na učiteljskim vijećima.

I dalje pod ravnateljstvom Roberta Štrumbergera, nastavlja se napredovanje odgojno-obrazovnog rada. Neprestano se uređuje okoliš, opremaju učionice namještajem, nastavnim sredstvima i pomagalima, upotpunjuje se knjižnica, informatička učionica, uvodi se Internet….

Sada je Popovača centar te u sastavu matične škole djeluje pet područnih škola i to u Osekovu, Voloderu, Gornjoj Jelenskoj, Strušcu i Potoku na čelu s ravnateljem Stanislavom Kosom.

Danas 1045 učenika, 62 učitelja i 18 administrativnih i pomoćnih radnika uspješno radi u povoljnim uvjetima oplemenjujući i dalje nove generacije i prostore.

Marija Bilić Prcić

 

Trebate se prijaviti kako bi mogli napisati komentar.