Potok – povijest

POVIJEST ŠKOLE U POTOKU

 

Kako je Osekovo bilo župa sa župnom crkvom za okolna sela Stružec, Potok i Donju Jelensku, tako je i školska mladež tih sela pohađala školu u Osekovu dok se zbog udaljenosti nije počelo razmišljati o izgradnji vlastitih škola. Dakle, zbog velike udaljenosti, mnoga djeca nisu pohađala nastavu, a i ona koja su pohađala, osobito iz Donje Jelenske, često su zimi zbog neprohodnih putova bili prisiljeni izostajati. Djeca su često bila izložena pogibelji uslijed jakih studeni ili velikih podvodnji te su ih roditelji nastanjivali u Osekovu. Na sjednici Školskog odbora 7. XII. 1888. godine raspravljalo se da se za Potok i Donju Jelensku u Potoku osnuje škola. Upravitelj Moslavačke općine Antun Brlaković, mjesni školski nadzornik, predložio je 31. XII. 1888. godine na sjednici Općinskog zastupstva da se u Potoku osnuje škola.[i] Prijedlog je prihvaćen i pristupilo se radnjama neophodnim za osnivanje nove učione.

Ravnajući učitelj Fran Šolta poveo je iz škole u Osekovu 31.III.1890. godine svu školsku djecu iz Potoka i Donje Jelenske u novoustanovljenu pučku školu u Potoku i predao učiteljici Vjekoslavi Starčić. Od 162 učenika, u Osekovu je ostala 103, a u Potok je prešlo 59 učenika. Učiteljica Vjekoslava Starčić vratila se početkom iduće školske godine u Kutinu. Budući da posebne školske zgrade nije bilo, nastava se odvijala u unajmljenoj zgradi pokojnog Gjure Pajanovića. Početak rada nove škole nije bio osobito sretan zbog brojnih promjena učitelja. Iduće školske godine nastavu je počela voditi učiteljica Marija Sabljić. Nakon što je 20.XII. premještena u Kloštar Ivanić, postavljena je 1.I.1891. godine učiteljica Slavka Blagović, koja odlazi početkom travnja iste godine. Učiteljica Hrema Knievald dolazi u školu 13.IV.1891. Zbog nezadovoljstava napušta je sredinom svibnja. Nastavu od početka lipnja do studenog 1892. drži Antonija Duhaček. Nasljeđuje je učitelj Vjekoslav Pajer koji i počinje voditi Školsku spomenicu.

Godine 1894. sagrađena je nova školska zgrada dugačka 17,5 m, široka 12 m. Imala je jednu učionicu dugu 10,5 m, 6,5 m široku, 4 m visoku i učiteljski stan. U rujnu 1896. godine došlo je do zamjene učitelja. Učitelj Pajer premješten je u Gornju Jelensku, a iz Gornje Jelenske u Potok došao je Andrija Petranović. Učitelja Franju Sekaleca naslijedio je 7.IV.1904. godine učitelj Stjepan Živica. Školske godine 1904./1905. bilo je u svagdanjoj školi 49 dječaka i 29 djevojčica, a u opetovnici 8 dječaka i 3 djevojčice.

Broj polaznika je rastao te je školske godine 1907./1908. bilo 105 svagdanjih polaznika i 17 opetovničara, godine 1910./1911. preko 160, dok je školske godine 1912./1913. bilo 200 učenika, 170 svagdanjih i 30 opetovničara. Zbog toga se počelo s gradnjom novog učiteljskog stana i pregradnjom starog za novog učitelja. Škola je proširena u dvorazrednu 3. XI. 1913. godine te je namještena učiteljica Leopoldina Kaleta. Za stan oba učitelja podignuta je nova jednokatna zgrada, a prostorije koje su do tada služile za učiteljski stan preuređene su u nove učionice. Nakon što je premještena učiteljica Leopoldina Kaleta, na službu je nastupila 15. IV. 1915. učiteljica Zorka pl. Getz koja je prestala raditi 10.VI. 1919. godine zbog udaje. Učiteljica Marija Benko nastupila je 9.IX. 1919., a 1.X. 1920 zamijenila ju je učiteljica Štefanija Iverović. Tada se učiteljski kadar u školi ustalio.

Školske godine 1930./1931. bilo je 195 učenika svagdanjih i 52 u višoj narodnoj školi. Iduće godine proširena je škola na tri učitelja, dolaskom učiteljice Anke Iverović. Učitelj Stjepan Živica umro je 22.XII. 1931. godine, a naslijedio ga je Karlo Venturin. Zbog velike ekonomske krize koja je tridesetih godina vladala, polazak je bio neredovit. Ravnajući učitelj Karlo Venturin zapisao je u Spomenicu za školsku godinu 1936./1937.: Kušalo se djecu pritegnuti na polazak škole preko škol. odbora, no u tome se nije uspjelo. Škol. odbor neće kažnjavati  (bojeći se zamjere i osvete) a tako ni općina utjerati kaznu, pa paragrafi škol. zakona ostaju mrtvo slovo, koje samo upraviteljima zadaje brigu. Tako ovdje već ljudi davaju nastavnicima ultimatume: ‘ Je ako ne svrši treći razred, nejde više u školu.’ Tako je ovdje skraćeno osnovno školovanje na tri godišta. Izgleda da je autoritet vlasti u narodu pao, a moguće to samo tako izgleda.

Školske godine 1937./1938. četvrtina učenika bolovala je od malarije koja se širila ovim krajem. Zbog velikog broja učenika (187) pomišljalo se ponovno na proširenje škole osnivanjem četvrtog odjeljenja te prvog razreda više narodne škole. Nakon poduzetih radnji, iduće školske godine, u Potok je iz Stružca premještena učiteljica Slava Sever te je osnovano  četvrto odjeljenje. Školske godine 1939./1940 otvoren je i prvi razred više narodne škole, ali ga učenici nisu htjeli pohađati. Školske 1940./1941. godine bio je veliki premještaj učitelja. Učiteljica Štefanija Iverović premještena je u Popovaču, a došao je Igor Lukež. Kad je učiteljica Anka Iverović premještena u Kutinu, u Potok se vratila učiteljica Štefanija Iverović.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata nastava se odvijala otežano jer su učitelji uglavnom bili mobilizirani. Školsku 1945./1946. godinu  školu su vodila  samo dva učitelja: Venturin i Iverović jer je učiteljica Stanislava Valenčić vraćena u Bosnu i Hercegovinu, a učiteljica Anka Gjuroković premještena u Gornju Vlahiničku.

Školske 1952./1953. dolazi do cjelokupne promjene učitelja. Upravitelj škole premješten je u Zagreb, a Štefanija Iverović je umirovljena. U školi su počeli raditi upravitelj Miloš Miljević, Katica Miljević, Marija Knežić i Josip Prevendar. Otvoren je  V. razred šestogodišnje narodne škole s učionom u zadružnom domu. U školi su bila 134 učenika.  Iduće školske godine otvoren je i VI. razred. Školske godine 1954./1955. škola je postala osmogodišnja te je otvorila VII. razred, a potom i VIII. U nju idu djeca iz Stružca u VII. i VIII. razred. Broj djece se smanjivao i viši razredi su se pomalo gasili.

Nova školska zgrada sagrađena je 1982. godine. U njoj danas djeluje četverogodišnja škola- jedna kombinacija i dva čista razreda zbog malog broja djece. Učiteljice su Učiteljice su Antonija Arnautović, Dajana Kunovec Medaković i Lahorka Drčić.

 

Marija Bilić-Prcić prema Školskoj spomenici

i monografiji Župa sv. Ane Osekovo, 2002.

Dražen Kovačević: Školstvo

 

_____________________________________

[1] Odpisom Kraljevske županijske oblasti br. 8343 od 7. X. 1887. imenovan je Antun Brlaković, upravitelj Obćine

u Popovači, mjestnim školskim nadzornikom svih učiona Obćine popovačke.