Stružec – Povijest

ŠKOLA U STRUŠCU

Djeca iz Strušca pohađala su školu u Osekovu od njezinoga osnutka. Put je bio dugačak osobito zimi za velikih snježnih neprilika. Tako je 1891. godine zapao veliki snijeg da školska djeca iz Strušca, odlukom Općinskog poglavarstva u Popovači br. 106 od 10. I. 1891., nisu morala pohađati nastavu u Osekovu od Sveta tri kralja do 2. II. I školske godine 1892./1893. zbog ciče zime morala su s nastave izostati djeca iz Strušca. Zbog takvih, a i drugih neprilika Školski odbor u Osekovu dao je prijedlog Općinskom zastupstvu da osnuje školu u Strušcu. Općinsko zastupstvo na sjednici 8. VIII. 1896. godine prijedlog je prihvatilo, a Visoka kraljevska zemaljska vlada svojim odpisom od 19. IX. 1896. godine br. 17939 odobrila osnivanje škole u Strušcu i namjestila učiteljicu Slavu pl. Šporzon.

Budući da Stružec nije imao odgovarajuću zgradu, škola je privremeno smještena u kuću udovice Adler, gostioničarke, koja je prve godine ustupila besplatno jednu sobu. Prve školske godine bilo je 86 obveznika, a polazilo je 56 svagdanju i 8 opetovnu obuku. Iduće 1897./1898. godine bilo je 98 obveznika, a polazilo je 52 svagdanju i 12 opetovnu. Četvero djece umrlo je od zaraznih bolesti.

Budući da su škola i krčma bile pod istim krovom, nastojalo se podići novu školsku zgradu. Krajem školske godine kupljeno je od Pavla Prikratkog zemljište za novu školsku zgradu. Učitelj Grga Brigljević namješten je 12. VIII. 1898. godine, a 17.III. 1899. godine izgorjela je kuća u kojoj je bila škola. Učitelj je nekoliko trenutaka prije izbijanja požara raspustio I. i II. razred kući, a u školi je ostao s III. i IV. razredom te je krajnjim naporom uspio spasiti školske stvari. Nastava je prekinuta 23 dana dok nije kako tako osposobljena crkvena kuća u kojoj je proširena jedna soba za učionu. Crkvena kuća nalazila se u blizini groblja. Učionica je bila niska, tijesna, s malim prozorima. 25. VI. 1901. bila je jeftimba za gradnju škole. Gradnju je preuzeo Josip Stić iz Galdova za 10000 kr.

Početkom školske godine 1902./1903. preselila se škola u novosagrađenu zgradu u kojoj je bio i stan za novog učitelja Mateja Iverovića rodom iz Strušca. Prilikom posvete dvaju križnih drveta u Stružcu 17.V. 1903. godine, podarhiđakon Franjo Starčić, župnik u Vrtlinskoj, u prisutnosti župnika Ivana Gogolje i kapelana Josipa Švajhlera blagoslovio je pučku učionu. 27. V. 1909. u 13 sati udario je grom u dimnjak škole te ga porušio. Tada je na školu postavljen munjovod.

Učitelja Mateja Iverovića zamijenio je August Krsnik, a učitelj Ivan Dedić nastupio je u službu u rujnu 1927. godine. Tijekom školske 1928./ 1929. godine nastava je u veljači prekinuta 10 dana zbog jake zime. Svagdanju nastavu pohađala su 74 učenika, a opetovnicu 13. Iduće školske godine pohađalo je 92-oje učenika svagdanju nastavu, a opetovnicu 14. Školske godine 1930./1931. nastavu je pohađalo 109 u svakdanjoj i 9 učenika u opetovnici. Zbog toga je na prijedlog Školskog odbora Kraljevsko banska uprava Savske banovine u Zagrebu, prosvjetno odjeljenje odobrila dopisom br. 89809 od 30.XII 1930. godine da se jednorazredna državna osnovna škola u Strušcu proširi u dvorazrednu. Za drugu učionu osposobljena je dvorišna zgrada Alfreda Undenija u kojoj je bio i stan za drugog učitelja. Krajem školske godine u službu je nastupio i drugi učitelj Antun Bjelokapić. Iduće školske godine prestala je s radom viša narodna škola, jer nisu otvoreni I., II., III. razredi, rješenjem Ministarstva prosvjete br. 82868 od 25. XI. 1931. Učitelj Ivan Dedić premješten je u Voloder 1.I.1933. godine. Naslijedio ga je Ivan Smolec 25.I.1934. godine, a njega učiteljica Slava Sever 37. XII. 1936. godine. Među školskom djecom vladala je endemska malarija. Nakon što je Anto Bjelokapić primljen na Višu pedagošku školu 11. I. 1937. godine u Zagrebu, dolazi učitelj Mirko Peršić 31.V 1937., a njegova supruga Adela Peršić zamjenjuje učiteljicu Sever 28. X. 1938. godine. Školske godine 1939./1940. otvoren je prvi razred više narodne škole. Odaziv učenika, i pored kazni roditeljima, bio je izrazito slab.

U Strušcu su u proljeće 1941. godine bila tri radioaparata te su preko njih redovito bili izvještavani o promjenama u zemlji. Budući da je učitelj Mirko Peršić tijekom Drugog svjetskog rata bio na raznim vojnim dužnostima, nastavu je vodila učiteljica Adela Peršić. Tijekom velikog raspusta godine 1943. održali su partizani u školskoj zgradi svoj takozvani miting. Parole koje su tada crvenom bojom napisali, zbog straha, prebjelili su tek kozaci koji su boravili u školi, školskom stanu i selu od 24. XI. do 3. XII. 1943. godine. Nastava je prekinuta od 14. do 16. III. 1944. godine jer su u školi noćivale njemačke i zarobljeničke talijanske trupe. Od 17. do 19. III. nastava se održavala iako su vojnici boravili u školi i školskom stanu. Dana 24. III 1944. godine cijeli je Stružec prvi puta osvijetljen električnom rasvjetom. Nema kuće koja nije dobila bar 1 žarulju, jer blagodareći zem. zajed. dobili su uz malo novaca i oni najsiromašniji zajedničari. Škola i stan imaju ukupno 10 sijalica i to 8 od zajednice, a za dve je škol. odbor od zašteđenog šk. novca dao 5 000 kuna.

Školske 1944./1945. godine obuka se vršila u učiteljičinu stanu jer su obje učionice zaposjeli kozaci. Djeca su sjedila na podu, sva četiri razreda usporedo. Neko vrijeme obuka se vršila i u privatnim kućama kod Kosara i Dubine. Vojske su se stalno mijenjale. Pojedina ženska djeca nisu išla redovito na obuku jer se majke boje za sebe i za njih. U Stružec tada dolaze i Kalmici (Mongoli). Njihov izgled bio je djeci stran i nov, ali su se ubrzo privikla. Tada su češće nestajali mladi konji jer su se oni rado hranili konjetinom. Nakon što su partizani digli dinamitom željezni most na Lonji kod Brebrovca i drveni na Obrežu, došle su kozačke trupe graditi provizorne mostove. Krajem ožujka i početkom travnja strah je u selu veliki… Prolaze razne trupe i razni rodovi vojske. Ljudi moraju sve hraniti i voziti ih. Polja nisu posijana. Obuka je u školi neredovita. Vidi se da je Nijemcima kraj, ali svi se boje povlačenja i zadnjih otpora.

  1. V. 1945. godine dogodila se nesreća: Tog su jutra kamioni puni vojske pjevajući prolazili kroz selo. Usljed kvara na kočnici kamion s prikolicom punom brzinom naletio je na most, na kojemu su bila jedna izbjeglička kola. Šofer ih je htio obići i uslijed toga lupio na ogradu mosta, sve srušio i survao se u Obžev. Vapaji ljudi – mladića i djevojaka Makedonske brigade čuo se do škole. Stariji – jači đaci i učiteljica išli su s ostalim seljanima i pridošlim vojnicima u pomoć. Izvučeno je nakon velikog napora 17 mrtvih, većinom od 19 do 22 godine starih mladića i preko 30 ranjenih. Mrtve su sahranili naši vatrogasci. Svaki pokojnik je dobio lijes, a sahranjeni su u zajedničkom grobu.

Školske godine 1945./1946. ponovno nastavu vode dva učitelja, ali samo u jednoj učionici jer je druga, koja se nalazila u privatnoj zgradi, bila neupotrebljiva.

U Stružec 1949. godine dolazi učitelj Stanislav Šepac, a četverogodišnju školu pohađaju 62 učenika. Školske godine 1952./1953. škola postaje dvorazredna dolaskom učiteljice Vjekoslave Babić. Iduće 1953./1954. otvoren je V. razred s 14 učenika u kojem se učio i esperantski jezik. 25. VIII. 1953. godine započeli su radovi na podizanju nove školske zgrade koja je otvorena 29. XI. 1953. godine. Školske 1954./1955. godine nastavu pohađa u šest razreda 105 učenika, a u školu dolazi treća učiteljica Nada Doknec. Godine 1956. nastava je bila obustavljena od 4. do 11. i od 13. do 24. veljače zbog nezapamćene studeni. I nakon tih dana polazak je bio slab budući da je zima i dalje vladala nesmanjenom žestinom.

Sljedećih godina nisu se razvili uvjeti za opstanak viših razreda u Strušcu zbog smanjivanja broja djece pa su izgradnjom nove škole u Popovači tamo i preselili. 1960./1961. godine dovršena je nova, današnja školska zgrada koja je imala 12 učionica, kabinete i druge potrebne prostore. Školu pohađa preko 600 učenika iz Popovače i okolnih mjesta (Gornje Jelenske, Volodera, Potoka i Strušca u kojima je broj učenika manji nego početkom XX. stoljeća), i zato imaju samo četverorazredne odjele.

Danas je u Strušcu četverogodišnja škola, djece je malo pa učenici pohađaju nastavu u dvije kombinacije. Učiteljice su Snježana Elez i Ružica Bertolan.

Marija Bilić-Prcić prema Školskoj spomenici

i monografiji Župa sv. Ane Osekovo,

Dražen Kovačević: Školstvo